KAKO SE TISKA

Priroda tiskarskog postupka ne omogućava miješanje boja na podlozi, kakvim se bave slikari, niti sam papir ima fotografska svojstva da se na njemu kemijskim reakcijama naprosto pojave boje. U ofsetnom tisku, sitotisku i svim drugim vrstama tiska prije bi se moglo reći da tiskarski stroj "udara pečate" oblikovane na tiskarskoj ploči, i to bojom koju smo izabrali.

Problematikom opisivanja boja se na širem planu već stotinu godina intezivno bave likovni teoretičari i grafičari pronalazeći brojne modele (sustave, prostore) od kojih se nijedan nije pokazao baš sasvim savršenim. Mi ćemo se upoznati samo s onima neposredno vezanim uz tisak.

CMYK (suptraktivni) model: u praksi ofsetnog tiska (koji se najčešće podrazumijeva pod pojmom "klasičnog tiska") usvojen je sustav koji sve boje opisuje kao kombinaciju četiriju osnovnih komponenti: Cyan (C), Magenta (M), Yellow (Y) i Black (K, od riječi Key), široko poznat kao CMYK ili suptraktivni model. U njemu se svaka od boja zastupljenih na slici izražava postotkom zastupljenosti pojedine C, M, Y i K komponente. Naziv "suptraktivni" odnosi se na način stvaranja bijele "boje", koja se, naravno, ne može dobiti miješanjem ovih sastojaka, već njihovom odsutnošću (oduzimanjem, tj. suptrakcijom), pod uvjetom da se tiska na bijeloj podlozi. Puna mješavina (100% svih komponenti) pak proizvodi crnu "boju". Doduše, ona bi teoretski trebala nastati već samim miješanjem 100% C, M i Y, ali u praksi takav otisak daje samo tamnu, "prljavosmeđu" boju te je stoga u model ušla i "ključna" crna komponenta.

Kada se sve boje na slici razdvoje na CMYK komponente (što se, logično, naziva razdvajanjem ili separacijom boja) praktički dobivamo četiri polutonske slike i preostali postupak izrade tiskovnih formi za svaku od njih nimalo se ne razlikuje od onog opisanog pod prethodnim naslovom. Tako načinjene tiskovne forme koriste se zatim za nanošenje CMYK tiskarskih boja poznato kao klasični četverobojni tisak. Naravno, tiskari će opravdano primijetiti da u cijelom postupku važnu ulogu igra još gomila detalja koje ovdje nismo spominjali. Ako do sada niste bili u prilici saznati niti obratiti pažnju na prirodu otisaka u boji, odmah uzmite povećalo i najbliži časopis u boji i uvjerit ćete se da su rasteri svuda oko nas. Uostalom, još jasnije očitovanje iste tehnike u gradovima se svakodnevno nudi u vidu velikih plakata i reklamnih panoa na kojima, kada im se približite na metar ili dva, rasterske točke ne mogu ostati nezamijećene.

RGB (aditivni) model: Prvi naziv potječe od engleskog akronima osnovnih boja ovog modela (Red, Green, Blue - Crvena, Zelena i Plava), a drugi od činjenice da u tom modelu bijela "boja" nastaje miješanjem osnovnih komponenti u punom (100%) intenzitetu (dakle, dodavanjem - adicijom), a crna njihovom potpunom odsutnošću, sasvim suprotno onome što smo naučili u suptraktivnom (CMYK) modelu. Razlog tome je jednostavan: RGB model se u praksi redovito koristi u uređajima koji raspolažu izvorom raznobojne svjetlosti (npr. televizorima, računalskim monitorima, skenerima), dok je CMYK vezan uz medije s kojih vizualne informacije primamo odbijanjem svjetlosti iz nekog nezavisnog izvora (papir i druge podloge). Drugim riječima, RGB model koristi se za osvjetljenje, a CMYK za pigmentaciju. Ovakvo stanje nije posljedica neusuglašenih stavova i nesklada u standardima, već neposredno proizlazi iz fizikalne prirode svijeta koji nas okružuje te nam preostaje samo da ga prihvatimo kakvo jest.